Sanjamo, uzgajamo i stvaramo...


... okruženje, vina i jela koja vraćaju u doba kada je hrana imala miris i okus.
Poštujemo naslijeđeno ali gledamo naprijed. Eksperimentiramo tehnikama i začinima
da bismo vama i sebi priuštili iskustvo savršenog dana na ladanju.





- Vinarija Tušek -


2009. Stjepan Tušek započeo je proizvoditi vina od grožđa uzgojenog u obiteljskom vinogradu.

Moslavina općenito, a posebice naša mikroregija poznat je vinogradarski kraj. Još za vrijeme Rimljana vinogradarstvo je razvijeno u mnogim predjelima današnje kontinentalne Hrvatske.

Za vrijeme cara Klaudija prvoga u 1. st. pr.n.e. zasađeni su vinogradi na padinama Moslavčke gore. Na manje od 4 km od vinograda, na rubu parka prirode Lonjsko polje, otkriveni su ostaci rimskog vinograda što svjedoči o stoljećima vinske tradicije.

Položaj našeg vinograda je kakav se samo poželjeti može: blago pjeskovito tlo, okupan suncem od istoka do zapada i zaštićen šumom sa sjevera.


- Moslavački čardak -


U Donjoj Jelenskoj smo kupili originalni moslavački čardak, zaštićeni objekt autohtone arhitekture. Obnovili smo ga uz stroge propise konzervatora i nastojali najsuvremenijom opremom omogućiti vrhunski užitak bogataškog ladanja na gospodskom imanju. U čardaku je danas restoran s 40 mjesta i dodatnih 50 na terasi, 4 dvokrevetne sobe, kušaonica za dvadesetak osoba i vinarija.


Nakon što su Nena i Štef Tušek postavili dobre temelje i odradili svoju dionicu,
2016. posao preuzima sljedeća generacija - Dijana i Marko Sušac.



Uz poštovanje prema naslijeđenom i jasnog pogleda u budućnost
krećemo u sljedeću etapu pojačani stručnim timom koji je na svom terenu u vinogradima i
podrumima na nekoliko kontinenata.

Vjerujete li u latinsku poslovicu nomen est omen?

Augustus (latinski) - veličanstven, uzvišen August je relativno često ime, među prvih petsto muških imena u Hrvatskoj. Da, odabrali smo ga zbog značenja i zvučnosti kao ime našeg zaštitnog znaka, ježa, ali i zbog toga što je to ime dostojanstveno a ipak skromno nosio i djed – August Tušek. Može li skromna mala životinjica poput ježa nositi tako pretenciozno ime?
Gospođa Michel ima otmjenost ježa: izvana je obložena bodljama, prava tvrđava, ali u nutrini, slutim da je jednostavno rafinirana kao i ježevi, te prividno nehajne, nakostriješeno samotnjačke i strašno otmjene životinjice.

Muriel Barbery: Otmjenost ježa


Našeg skromnog i istovremeno otmjenog ježa Augusta osmislila je i nacrtala posebna i u svakom pogledu jedinstvena umjetnica, Marina Mesar, poznata pod svojim umjetničkim imenom - OKO.
Dobrodošli u restoran August!
augustova-spajzkartaaugustova-spajzkarta
cjenik-napitaka-augustcjenik-napitaka-august
augustova-vinska-kartaaugustova-vinska-karta
nasa-ponudanasa-ponuda

Jelovnik ukratko...



Za početak možete nekaj malo čalabrcnut


Moslavačka kajkavica je specifičan dijalekt iz kojeg dolaze neka od najljepših izraza za hranu poput OBLIZEKA. Dok ste za oblizeke vjerojatno već čuli, u našoj Špajzkarti gostima želimo predstaviti male zalogajčiće koji se jedu onako usput – čalabrcnu. Od njih se nitko neće najesti ali i među njima ima istinskih oblizeka.

Čalabrcnuti možete DOMAĆE ZAPEČENE ŠTRUKLE, DOMAĆE PAŠTETE s našim kruščićima, ČALABRČEK u dvije verzije – sir i vrhnje, češnjovka i eko pinđur ili Zimsli čalabrček sa špekecom, čvarcima, prezbuštom, grah šalatom i hren umakom. Uz to naši domaći kruščići: kukuruzni iz kalupa i peciva s bučinim uljem.
A imamo i nekaj za narezati: Slavonski kulin, domaće dimljene kobasice, moslavačke sireve - dimljene, s paprikom ili sa začinskim biljem, paški i ludbreški.



Moslavci bi najradije sve imenice stavili u deminutive a i poneki glagol volimo podjetinjiti – mi ne jedemo nego papamo ili papuckamo.

U tom duhu naše domaće životinje su: pilek, pujcek, telek i raca. Na dvorištima imamo i pureke, ali zasad ne u našoj špajzkarti.
Zato za glavna jela imamo ponešto od PUJCEKA (meso iz žbanjice, rebarca u ljepljivom umaku, TELEKA (pečenka 'z rola s krumpirima), PILEKA (jelovnik za ježiće s pilećim faširancima ili hruskavim pilećim štapićima). Imamo i juneću koljenica na lovački a i fiorentinu. Uz pogled na vatricu u kaminu iz zimskog jelovnika preporučujemo grah s buncekom, Marine sarmice, trgance s vrhnjem i špekecom, šufnudle z racom, nudleke od buče s pršutom.



Zvijezda naše kuhinje je RACA - raca 'z rola s mlincima ili raca iz žbanjice, šufnudli s pačjim raguom.


Uz to šalatice: kak' je kaj u sezoni, tak' se nudi – miješana lisnata, zelje i grah šalata s najfinijim domaćim bučinim uljem iz Moslavine. Imamo domaće rezance, vanjkuše, nudleke & šufnudleke, kaše & kašice …

Da smo Talijani, ova jela bila bi zvijezde na jelovnicima svjetski poznate kuhinje siromašnih - cucina povera. Kako je nekad i na moslavačkim stolovima meso bilo rijetko, neka od najboljih oblizeka nastala su od siromašnih namirnica ali s puno mašte. Tako kod nas možete pojesti: RIČETOTO – ‘rižoto’ od ječma (ričeta= s pečenom bundevnom, TRGANCE S HRUSKAVIM ŠPEKOM, NUDLEKE od buče s pršutom uz naš, sad već čuveni, pačji ragu sa šufnudlima.


Premda oblizeki nisu ograničeni na slatko, neki od najboljih kriju se među desertima a mi smo ponosni na svoje: GOSPOJICI NINI FALI LJETO, ČOKOLADNU SREĆICU s pečenim borovnicama i BABIČ KELAČ ZE S’IM.
Nadam se da smo vam pokrenuli maštu a detaljniji i konkretniji opisi su u Špajzkarti :)

Moslavački čardak u kojem je smješten restoran i hotel izvorni je primjerak autohtone moslavačke arhitekture i jedini takav očuvan.


Iznimno je rijedak jer si ga je mogla priuštiti samo izuzetno bogata obitelj, za tadašnje pojmove. Moslavačke seoske nastambe odlikuju, naime, niski stropovi, mali prozori i mala kvadratura – zbog visokih troškova izgradnje i održavanja, osobito grijanja. A naš čardak pomalo se čak i razmeće – erker na prvom katu iznad glavnog ulaza ima jedino estetsku funkciju.

Dimenzije čardaka su 12 x 11 metara a grede koje odjeljuju katove u jednom su komadu.

Kazivači iz sela govore kako se kuća gradila više od 50 godina. Za dugačke debele grede trebalo je čekati veće poplave kako bi se hrastovi iz šuma pored Siska, koji su morali dosezati i dvadesetak metara da bi se osigurala 12metarska greda, čamcima dovukli do petnaestak kilometara udaljenog sela. Stoga se i o starosti kuće može samo nagađati a usmena predaja govori da su najstariji dijelovi stari gotovo 200 godina.

Arhitektonski projekt preseljenja kuće izradio je arhitekt Davor Salopek, priznati stručnjak upravo za autohtonu arhitekturu. Da se razumijemo, preseljenje znači: rastaviti kuću od krova do temelja, komad po komad, dasku po dasku, gredu po gredu … utovariti na desetke kamionskih prikolica i prevesti 16 km dalje te ponovno sastaviti dasku po dasku od temelja do krova. Preseljenje je trajalo gotovo 5 godina. Dijelovi kuće koji se nisu mogli sačuvati, primjerice prozori vrata, jer ne udovoljavaju suvremenim graditeljskim normama, izrađeni su ručno kao autentična replika originala.